Seid Memic-Vajta se rodio 08.03.1950. godine u Travniku. Mama mu se zvala Esrefa, a otac Salko. Na dan kad ga je mama rodila, pricaju mu tetke, nikoga nije bilo kod kuce, i posto je dijete pozurilo, a po starom dobrom obicaju je moralo da bude u kuci sve "cakum-pakum", cim je Vajta zakmecao i cim ga je mama smjestila u kolijevku, oribala je drveni pod, dobro prozracila sobu i nastavila posao - vecera je morala biti na stolu kad se vrati glava porodice. Vajta je bio neobicno glasno dijete - svi su ukucani znali da ce, ako ne bude operni pjevac, biti na dobrom glasu - od njega niko nije mogao oka sklopiti kad to on nije htio. Njegova tetka Sefika, koja je od njega starija samo nekoliko godina, ga se strasno bojala kad ga je morala cuvati - prvo - derao se kao "Sarajevska pivara", a drugo - bio je dlakav, tetku je podsjecao na vukodlaka - i gluho bilo - sta ako ... - nije smjela ni da pridje njegovoj kolijevci.

Mali Sejo je svoj nadimak Vajta dobio mnogo, mnogo kasnije, i to ni po kome drugom - nego po ulozi slavnog glumca Garry Cooper-u koji je tada glumio glavnu ulogu u filmu Raoul-a Walsh-a "Dozivljaji kapetana Wyatt"-a. Kako je Sejo bio najbrzi, najjaci i najhrabriji u raji - ko je drugi do njega mogao nositi ime slavnog Wyatt-a?

Kad je bio mali u kuci je bilo puno raje za igru - imao je jos dvije sestre i dva brata - po starosti se zovu - Senada, Mirsad-Bistra, Senad-Puki i Seherzada-Djudja. Vajta je cesto morao da pazi na mladje - ali je uvijek bio dovitljiv - cak je i igrao lopte sa Pukijem. Ali - ne "dodave". Da mu Pukica ne bi negdje odlutao za vrijeme igre, i da ne bi radi toga dobio batine od mame, Vajta je naucio Pukicu kako da mu se cvrsto objesi oko vrata i da ne spadne sa njegovih prsa dok on juri za krpenjacom (objasnjenje za mlade narastaje "krpenjaca" je lopta napravljena od umotanih starih krpa).

Vajta vise nije isao nego sto je isao u osnovnu skolu. Nastavnici skole "Dusan Kosutic" u Travniku se ne mogu bas pohvaliti sa Vajtom peticarem, ali je zato bio glavni u raji - bio je ponosni poglavica svoga plemena; nije postojala ni jedna basta u okolini Travnika koju nije posjetio sa svojim podanicima, hrabrim i poslusnim ratnicima plemena,bez obzira na strah od kazne kada gazde primijete da su neke grane u vocnjaku polomljene, ili voce otreseno... I dan danas ga oslovljavaju clanovi njegovog slavnog plemena, njegovi Indijanci Bozana - Beki i Fazlija sa "poglavice".

Porodica je rano pretrpjela gubitak oca i tako je Vajta, kao najstarije dijete morao da preuzme ulogu oca i da pocne da radi sa 15 godina kao momak u sluzbi majstora Mustafe u Trnopolju kod Prijedora. Tu je Vajta izradjivao ukrasne figurice od gipsa, koje su se, na veliko zadovoljstvo majstora, dobro prodavale.

Dok je Vajta bio u Prijedoru, srce ga je vuklo Travniku i njegovoj raji, pa je dosao na ideju da, kao svi pravi Travnicani, okusa srecu u fabrici "Borac". Vajta je vrijedno radio i ucio i nakon zavrsenog kursa polozio ispit za krojaca, nakon cega se "zaoprave" zaposlio u "Borcu". To je bilo 1966. godine.

Prvi band u kome je Vajta pjevao su bili travnicki "Veseli akordi". Zivjeli su za svirke od subote do subote, zudno i nestrpljivo cekajuci da prodje sedmica i da se na bini pojave u novom folu...

Pjevuseci pjesmice grupa, svojih idola "The Troggs", "Monkeys", "Spencer Davis" i jos mnogih drugih, misleci samo na to kako da nabavi ovu ili onu plocu - jedno jutro se probudi sa divnom idejom: on ide u svijet - po ploce - otici ce do dajdza Adema i Camila u Innsbruck, tamo ima svega, malo ce raditi, kupice ploca, pa ce biti opet glavni u raji kad im donese sve te novine. I tako se Vajta zaputi u bijeli svijet, ponesen entuzijazmom i kujuci planove o tome sta ce raditi kad se vrati i sa sretnim osjecanjem uzbudenja i znatizelje na sta li ce to sve naletiti u prodavnici ploca u Innsbruck-u. U fabrici "Schmiedl" u mjestu Hall in Tirol kod Innsbrucka Vajta zavrsava kurs za livca i tu radi neko vrijeme. Kad je doslo vrijeme da se okane teske industrije, noci provedenih uz uzarene peci i temperaturu od puno, puno stepeni, i kad se kofer od kartona sa strucno odabranim plocama, odabranim dusom i srcem zaljubljenika u muziku vise nije mogao zatvoriti, Vajta je odlucio da se vrati u Travnik.

Nakon povratka iz Austrije (1971. godine) Vajta dizajnira, izradjuje i prodaje nakit sa majstorom Fejsom iz Travnika. U to doba su njih dvojica bili glavni - sto likom - sto idejama - svi hipici koji su iole drzali do sebe morali su se pojaviti u Travniku, a visoki rating u drustvu je donosio susret sa Vajtom i Fejsom na ulici. Posao je dobro isao, a kako je bilo ljepse provesti ljeto na moru nego pod Vlasicem, njih dvojica bi ljeti preselili svoju radnju na more. No, kad je ljubav prema muzici prevladala naklonjenost prema dizajnu, Vajta je odlucio da proda svoju radnju - kompletnu boscu sa dovrsenim i nedovrsenim nakitom i alatom - svome prijatelju Dedanu, koji i dan danas ima svoju Dedan´s Jewels Corporation u Vrsaru.

Proculo se cak do Sarajeva da u Travniku zivi jedan momak koji se zove Vajta koji odlicno pjeva, i Vedo Hadziavdic i Gabor Lendjel su došli po njega i nagovorili ga da podje sa njima za Sarajevo. I tako pocinje tezak ali sladak zivot muzicara - putnika namjernika. Spavanje po studenskim sobicama u Sarajevu, hodanje u cizmama natopljenim snijegom i solju, polaganje ispita docimera skupa sa njima, vjezbanje po sobiccima, gdje se kod prozora viri i ceka da gazdarica izadje na pijacu, pa da se moze odvrnuti pojacalo "do daske", posjecivanje galerija i koncerata, rasprave koje traju i po citavu noc o tome sta treba raditi, a sta ne, sta ide i sta ne ide - ko falsira - ko nije u ritmu, iskljucivanje struje zbog neplacenih racuna, izmirivanje racuna kad se naplati tezga i ponovno prikljucivanje struje uz veliko olaksanje, neutoljivo citanje knjiga, zivot na samom rubu egzistencije - i konacno - uspjeh.

Vajta smatra 1973.-cu godinom pocetka profesionalne muzicke karijere. Prva snimljena singlica " U.F.O. / Karavan" (1975.) dozivljava veliki uspjeh - Vajta i njegova "Teska industrija" izlaze iz anonimnosti, postaju popularni, standard im se poboljsava, pocinju intenzivne turneje, pojavljivanje na radiju i televiziji, postaju lica koja svi prepoznaju na ulici.

Slijede uspjesi za uspjehom - Vajta pocinje solo-karijeru i rad, izmedu ostalih sa kompozitorima i tekstopiscima Rankom Bobanom , Rusmirom Agacevicem, Narcisom Vucinom, Duskom Trifunovicem, Kornelijem-Batom Kovacem, Momcilom Popadicem, Mirkom Krsticevicem, pjevajuci u pratnji najboljih muzicara bivse Jugoslavije. Slijede pobjede na festivalima. (vidite pod: Vajta - diskografija, Vajta - profesionalna dostignuca) Slijede koncerti po citavoj bivsoj Jugoslaviji - pune sale obozavatelja su docekale Vajtu u halama "Tivoli" u Ljubljani, "Sava-centar" i "Dom sindikata" u Beogradu, zatim Zagreb, Skopje, Pristina, nakon toga odlazak na brojne turneje po Evropi, Kanadi, Americi i Australiji. U dosadasnjoj karijeri je Vajta prodao oko 4.000.000 nosaca zvuka.

Pored djelovanja na muzickoj sceni, Vajta se bavi i glumom, glumeci u dramama, emisijama za djecu i na filmu (vidite pod: tv-emisije i film), prisutan je u svim medijskim centrima bivse Jugoslavije. Za svoj rad je primio mnoga priznanja, pohvale i zahvalnice. (vidite pod: zahvalnice)

Od pocetka rata u Bosni i Hercegovini, od 1992. godine Vajta ne misli na sebe, nego se nesebicno i ne praveci od svoga humanitarnog rada biznis razglasen na sva zvona odaziva svakom pozivu da na humanitarnim priredbama pomogne onima kojima je to potrebno. Po njegovim moralnim principima i nacelima rat i poslijeratno doba nije vrijeme kada umjetnik gradi svoju karijeru i kad radi na svojoj promidzbi.

1996. godine Vajta snima kasetu posvecenu Bosni "Od Kulina-bana do Vajtinih dana" na kojoj se nalazi jedna od najtoplijih pjesama posvecenih njegovoj domovini - "Bosanska". Od 1994. godine Vajta zivi na relaciji Hamburg-Travnik-Sarajevo.

Vajta je marta 2001. u Kopenhagen-u snimio pjesme "Na te mislim" i "Od Sarajeva do Banja Luke" u saradnji sa kompozitorom Davorom Mucicem u sklopu njegovog projekta Mali princ. Prihod ostvaren od tog projekta je poklonjen "Projektu za pomoc nezbrinutoj djeci Balkana", projektu koji je podrzao "Unicef Supply Division Copenhagen".

Vajta sa istim entuzijazmom kao od prije skoro 30 godina planira izdavanje CD-a sa novim pjesmama, zatim "ozivljavanje" svojih starih hitova - izdavanje duplog CD-a sa naslovom Vajta-Vintage 1973.-1981. i Vajta-Vintage 1982.-2002., izdavanje CD-a sa svojim najljepsim baladama, zatim CD posvecen njegovim "labudovima", postavljanje igrokaza za djecu, zatim... zatim... neka to zasada ostane mala tajna.